Realno je da je za broj dece koji postoji u Srbiji i koji opada iz godine u godine i generalno starost populacije, bilo bi bukvalno ravno čudu da imamo i košarkašku i odbojkašku reprezentaciju u muškoj konkurencij u samom svetskom vrhu. U ženskoj odbojci masovnosti ne manjka, pa čak ni u košarci donekle, ali bih voleo da vidim neke podatke za mušku odbojku u mlađim kategorijama.
Realno je i da neki broj medalja koji smo osvajali na prethodnim OI, odnosno da kažemo ajd poslednja 2 puta isto nerealan u smislu postojanja nekog sistema u sportu u Srbiji. Sistem jednostavno nije postavljen odozdo nego odozgo, odnosno država pokušava stipendiranjem vrhunskih sportista i za naše uslove basnoslovnim premijama za medalje da da motivaciju sportistima, a u stvari je potrebno da se deca preko školskog sporta i bazičnih sportova stimulišu za bavljenjem sportom uopšte pa tek onda kroz proces prirodne selekcije i selekcije po sportovima, pretežno individualnim dolaziti do rezultata na najvišem nivou.
Danas se deca bave sportom obično timskim jer roditelji nemaju vremena a imaju para da deca ne budu sa njima neko vreme tokom dana. Razni otimači para i članarina to koriste jer to se prodaje u stvari ničega sportskog tu nema. A kamoli vrhunskog rada.